Već je postalo uobičajeno da čitamo vesti o postavljanju nekog kamena temeljca posle kojeg oko kamena još samo korov nikne i ništa više, o putevima koji se asfaltiraju tek toliko metara da može da se na fotografiji „proda“ priča o novim kilometrima, fabrikama koje se svečano otvaraju i po nekoliko puta kao i o kamufliranju propale fasade zgrade vezivanjem platna sa štampanom slikom uređene fasade…Primera je mnogo.
Nešto slično se dešava ovih dana i kod nas. Naime nedavno se OŠ „Petefi Šandor“ na društvenim mrežama pohvalila stanjem renovirane zgrade škole u Mileševu. Neki se verovatno i sećaju ne baš lepih događanja vezanih za ovo istureno odeljenje za koje su se meštani izborili da ne bude zatvoreno i da bude dovedeno u stanje odgovarajuće za boravak dece. Radovi su posle pet meseci navodno bili gotovi, slike su objavljene, svi smo pohvalili, da bi se ispostavilo da se i ovde radi samo o lepoj marketinškoj priči koja je baš „legla“ za početak školske godine, a zapravo su se radnici posle slikanja vratili, jer posao nije skroz završen. Sređene su učionica i trpezarija, dok skele i alat i dalje stoje svuda po zgradi. Slike o tome sve govore. Navodno bi sve trebalo da bude gotovo predstojećeg vikenda, ali poučeni iskustvom, možda bolje da sačekamo.
Da li je iko iz opštine dolazio da obilazi radove, najbolje znaju meštani koji su taj posao morali da preuzmu na sebe tokom leta. Njihova nada da će i obećani vrtić početi sa radom takođe je pala u vodu jer vrtić nije gotov, a po svemu sudeći ove školske godine neće ni biti. U međuvremenu decu iz Mileševa nadležni upućuju u grupe vrtića „Leptirić“ u Drljanu.
Još jedan primer obećanja koje evo puni tri godine je i renoviranje škole „Sever Đurkić“. Problem sa zgradom koja vapi za renoviranjem traje i mnogo duže. Ne zna se već gde krov ne prokišnjava, oluci se, kada pada kiša, pretvaraju u fontane koliko su bušni, većina prozora ne može da se otvori, a zidovi još malo slave jubilej nekrečenja. O novcima koje građani svake zime izdvajaju da bi platili astronomske račune za grejanje Toplani da ne pričamo. Tu se čak plaća i avansno, jer manje-više škola, Toplanu moramo sačuvati.
Kako čelnici opštine razbacuju obećanja, znamo jako dobro. Koliko im je bitno da sve škole u opštini dobijaju isti tretman, takođe je poznato. Diskriminišući škole, diksriminišuću zaposlene i učenike tih ustanova, diskriminišući stanovnike pojedini delova opštine lokalni političari pokazuju koliko im je u stvari stalo do jednakih uslova obrazovanja za sve. Dakle, ni ustanove koje svake godine pohađa sve manji broj dece u opštini, i čime bi zapravo lokalni vlastodršci trebalo da se bave, izgleda ne mogu da prođu bez uplitanja partijskih agendi, ciljeva i ličnih, uskogrudih interesa pjedinaca na vlasti.
Poučeni neodustajanjem meštana Mileševa trebalo bi svi da se vodimo, jer mi, građani, smo nadzorni odbori kada oni koji bi to trebalo da budu nisu.