Na 27. sednici Skupštine opštine Bečej naša odbornica, Svetlana Dinić, skrenula je pažnju da se u budžetu iz godine u godinu namenska sredstva za poljoprivredu troše na iste stvari, koje nisu nebitne, ali se postavlja pitanje dokle će biti prioritetne. Da li ova vlast zaista ne može da prepozna ni jedan drugi problem poljoprivrednika u našoj opštini? Ono što se pouzdano zna jeste da će budžet po ovom kontu biti sve manji iz godine u godinu, i to se čak nekoliko puta moglo čuti od strane predstavnika vlasti sa skupštinske govornice, a razlog tome je restitucija.
Trenutno na ovom kontu Zaštita, uređenje i korišćenje poljoprivrednog zemljišta imamo 57.578.000,00 dinara dok se iz godine u godinu veliki procenat ovih sredstava koristi za uređenje betonskih prelaza preko mostića, pa tako za 2018. god. iznosi 14.772.000,00 dok uređenje atarskih puteva i otresišta za 2018. god. iznosi 16.376.000,00 Ova praksa ide čak tako daleko da se ponekad atarski putevi i asfaltiraju što baš i nije uobičajen slučaj čak ni u mnogo razvijenim zemljama od naše. Ovo je ukupno nešto malo više od 50 % ukupnih sredstava koje se svake godine moraju potrošiti namenski.
Predlog Odborničke grupe “Samo Lokalno” je da se osnuje poljoprivreni fond u koji će se novac od poljoprivrednog zemljišta deponovati i koji će se plasirati poljoprivrednicima kroz kredite sa niskom kamatnom stopom, ne većom od 5%.
Stvarna moć Fonda ogledala bi se u finansiranju maksimalno pripremljenih projekata poput: proboja proizvoda na ino-tržište, razvoja organske proizvodnje hrane, otvaranja malih seoskih pogona, pa čak i brendiranja određenih poljoprivrednih proizvoda, ulaganje u sisteme za zalivanje, plastenike i sl. Ovo bi sve pratila ozbiljna transparentnost svih tokova novca, javnost bi bila upoznata sa tim kome je dat novac, pod kojim uslovima, kao i kako je taj novac utrošen. Na sajtu opštine bi mogle lako da se pronađu sve informacije o fondu, blagovremene objave konkursa ( a nikako u roku od 4 dana ), sve odluke koje su donete na sastancima, kao i zapisnici. Izbor ljudi koji bi radili u fondu i koji bi bili u upravnom odboru bio bi jasno definisan Statutom u kojem ne bi došlo do zabune da li je osoba “u struci” ili “iz struke”, već kvalifikovani ljudi izabrani na konkursu.
Fond bi imao još jednu ulogu – ljudi koji bi radili u fondu imali bi obavezu da pružaju pravnu kao i savetodavnu pomoć, pa ne bi IPARD bio primamljiv, a opet nepoznanica. Oni bi pripremali potrebnu dokumentaciju poljoprivrednicima za konkurse kako ovog fonda tako i drugih, pomagali bi poljoprivrednicima u otvaranju gazdinstava, organizovali seminare za poljoprivrednike, obaveštavali poljoprivredinke o svim konkursima i novinama u propisima i zakonima.
Problemi poljoprivrednika su brojni: nemogućnost osiguranja od poplave podzemnih voda, od požara i krađa, strogi propisi za subvencionisanje, nepoznavanje uslova kreditiranja, cene finalnog proizvoda, nikakva korist od taksi za odvodnjavanje i navodnjavanje.
Problemi u poljoprivredi su brojni, rizici poljoprivrednika veliki, a poljoprivredne olakšice od strane države jedva da idu u korist malim poljoprivrednicima. Upravo iz svih navedenih razloga ovaj fond bi posebnu pažnju usmerio na male poljoprivrednike, na naše paore, na domaću proizvodnju, proverene i kvalitetne prozvode.