Tokom predizborne kampanje koja je iza nas, moja i odluka mojih saradnika i prijatelja oko Samo lokalno bila je da uslišimo želje naših glasača i da se ne služimo napadima, nego da pokažemo šta je ono što mi želimo da uradimo u Bečeju i na koji način da to sprovedemo. Srpska napredna stranka na takvu kampanju nije imala nikakav drugi odgovor do napada i laži. Ovakva strategija naprednjaka svedoči o njihovoj jadnosti, bila je uostalom i očekivana jer oni ništa drugo i ne znaju, i ni ja ni Samo lokalno nismo reagovali na to. Ipak, kada napadi dolaze i od strane onih sa kojima ste bili saradnik i prijatelj, ostaje gorak ukus u ustima.

Većina ljudi koji me prate znaju da sam poslednje dve godine pored aktivnosti u UG Samo lokalno – Bečej bio aktivan i u Udruženju građana Humani ljudi Bečeja. U tu priču sam se uključio na molbu Amalije Sabo. Udruženje je najpre funkcionisalo kao neformalna grupa, da bi onda, zajedno sa Ivom Hromiš, organizacija bila registrovana i podignuta na viši nivo. Kao neko ko se bavi politikom nije lako dokazati da se humanitarnim radom nisam bavio promocije radi nego iz čisto humanih razloga, ali to nisam ni pokušavao. Cilj mi je bio da pomognem Amaliji i da što više korisnika dobije potrebnu pomoć. I bili smo uspešni u tome. Amalija je postala i aktivna simpatizerka UG Samo lokalno – Bečej, učestvovala je u radnim akcijama, protestima protiv nasilja u Beogradu, postala je članica tima za socijalna pitanja, a plan je bio da bude i kandidatkinja za odbornika.

Kada nastaje problem? Bez bilo kakvih konsultacija, početkom marta ove godine na društvene mreže postavljena je objava UG Humani ljudi Bečeja o otvaranju Sigurne kuće u Bečeju. Moj stav je bio da je nedopustivo to izneti u javnost pre saglasnosti Ive i mene koji smo zakonski osnivači i snosimo odgovornost za (ne)poštovanje propisa, ali i bez detaljne analize da li je to moguće sprovesti u delo. A analiza pokazuje da mi još nismo dorasli jednoj tako ozbiljnoj priči. Amalija međutim nije mogla da prihvati da nije jedina osoba koja donosi odluke, povlači se se iz rada UG Samo lokalno – Bečej, a komunikacija sa njom postaje otežana. Da nesuglasice u komunikaciji ne bi ometale podršku našim najugroženijim sugrađanima zbog kojih je udruženje i osnovano, Iva i ja napuštamo UG Humani ljudi Bečeja.

U svojoj biografiji kojom sam se tokom predizborne kampanje predstavio sugrađanima naveo sam da sam i osnivač UG Humani ljudi Bečeja. Nikada nisam dozvolio da se, primera radi, moje ime pominje među donatorima ovog udruženja jer moj cilj nije bio da politički profitiram, ali sam smatrao da to što sam bio deo organizacije nije tajna i da tu činjenicu mogu izneti. Na moju biografiju usledio je neprimeren Amalijin post u fejsbuk grupi udruženja koji je imao za cilj da nanese političku štetu meni i grupi građana koju sam predstavljao na izborima.

Na njen status nisam želeo da odgovorim za vreme kampanje baš zato da ne bih politički profitirao. Sada nakon izbora želim sa javnošću da podelim jednostavnu činjenicu: Amalija Sabo, Iva Hromiš i ja smo osnivači udruženja Humani ljudi Bečeja. Povređena Amalijina sujeta to ne može izbrisati. Žao mi je što je jedna saradnja na ovakav način prekinuta i što je Amalija dozvolila da to bude iskorišćeno u političke svrhe: cilj statusa u fejsbuk grupi je nesumnjivo bio da se nanese šteta Samo lokalno sa kojim je i ona donedavno sarađivala. Kako god, Udruženju Humani ljudi Bečeja, naravno, želim uspeha u daljem radu jer se, na žalost, našim društvom i našom opštinom loše upravlja pa je i sve veći broj siromašnih i ljudi u potrebi kojima su pomoć i podrška potrebni.

Milan Bokun

(Ne)sigurna kuća